"Ni rat ni mir": Kako Gaza izgleda šest mjeseci nakon navodnog 'primirja'

Šest mjeseci nakon što je 10. listopada 2025. potpisan sporazum o primirju, stvarnost na terenu u Pojasu Gaze ostaje krhka, oscilirajući između relativnog zatišja i ponovnih eskalacija, bez stvarnog poboljšanja humanitarnih ili sigurnosnih uvjeta za palestinske civile, piše Al Jazeerina dopisnica iz Gaze, Maram Humaid.

Sporazum između Izraela i Hamasa postignut je uz međunarodno posredovanje nakon razornog dvogodišnjeg rata u kojem je poginulo više od 72.000 Palestinaca, a deseci tisuća su ranjeni. Očekivalo se da će označiti prekretnicu prema okončanju rata i početku oporavka stanovništva Gaze.

U svojoj srži, sporazum je predviđao trenutačno i sveobuhvatno primirje, uključujući prekid svih kopnenih i zračnih vojnih operacija, uz postupno povlačenje izraelskih snaga iz Pojasa – osobito iz naseljenih područja – kako bi se smanjio izravan kontakt s civilima.

Također je uključivao proširene humanitarne mjere, ponajviše redovito otvaranje graničnih prijelaza poput Rafaha; omogućavanje veće slobode kretanja za ljude; te poboljšan ulazak pomoći, uključujući stotine kamiona dnevno s hranom, lijekovima i gorivom, uz jamstva da će pomoć stići u sve dijelove Pojasa bez prepreka.

Paralelno, sporazum je predviđao okvir za obnovu pod međunarodnim nadzorom s ciljem sanacije uništene infrastrukture i stambenih objekata, kao i fazne razmjene zatvorenika i pritvorenika te uspostavu međunarodnog mehanizma nadzora provedbe.

Međutim, šest mjeseci kasnije, terenski podaci i izvješća međunarodnih organizacija pokazuju da te obveze nisu ispunjene kako je obećano.

Nije postignuto potpuno primirje, nije provedeno sveobuhvatno povlačenje, pomoć ostaje ispod dogovorenih razina, a granični prijelazi rade povremeno, ovisno o promjenjivim sigurnosnim i političkim okolnostima.

U takvim uvjetima stanovnici Gaze ostaju zarobljeni u nestabilnosti, uz kontinuirana izraelska kršenja i svakodnevnu neizvjesnost u svim aspektima života. Primirje se tako pretvorilo iz stabilnog okvira za okončanje rata u djelomično, privremeno primirje koje služi upravljanju krizom, a ne njezinu rješavanju.

Sukob: Najmanje 700 mrtvih tijekom ‘primirja’

Tijekom mjeseci od sklapanja sporazuma, izraelska vojska nastavila je napade, što otvara pitanje krhkosti primirja i uloge posrednika u njegovoj provedbi.

Vladin ured za medije u Gazi zabilježio je više od 2.073 kršenja između listopada 2025. i ožujka 2026., uključujući zračne napade, pucnjavu i upade.

Samo u prvim tjednima primirja zabilježeno je oko 497 kršenja, s 342 poginula Palestinca, dok je do prosinca broj narastao na 379 poginulih i 992 ozlijeđenih, prema podacima Ministarstva zdravstva.

U sljedećim mjesecima kršenja su se nastavila manjim intenzitetom – ali nisu prestala. Terenska izvješća redovito bilježe smrtne slučajeve uzrokovane zračnim napadima i pucnjavom, uključujući napade u blizini škola i stambenih područja.

Do travnja ove godine, ukupan broj poginulih od početka primirja premašio je 700 Palestinaca, prema službenim izvorima.

Ovi podaci sugeriraju da sporazum nema učinkovit mehanizam provedbe ni nadzora, niti jamca koji može osigurati njegovo poštivanje na terenu. U praksi, primirje nije zaustavilo ubijanja – već ih je pretvorilo u kontinuirani obrazac nižeg intenziteta.

Humanitarne potrebe: visoka cijena, mala opskrba

Razdoblje nakon primirja donijelo je određeno poboljšanje u ulasku hrane u Gazu, ali ono je ograničeno, nestabilno i nedostatno za zadovoljenje nagomilanih potreba.

Prema Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), sporazum je predviđao oko 600 kamiona pomoći dnevno, no stvarne isporuke bile su znatno ispod te razine u prvim tjednima i i dalje osciliraju.

Procjene UN-a pokazuju da te količine nisu uspjele nadoknaditi kolaps opskrbe tijekom dvogodišnjeg rata, zbog čega tržišta hrane i cijene još nisu stabilizirani.

Izvješća UN-a i humanitarnih organizacija također navode da su stroga ograničenja uvoza hrane dovela do sloma sigurnosti opskrbe hranom, raširene pothranjenosti pa čak i uvjeta nalik gladi tijekom rata – posljedice koje traju i nakon primirja.

Unatoč određenim isporukama, zbog nestabilnog protoka pomoći i problema u distribuciji, količine ostaju ispod minimalnih potreba, što dovodi do nestašica i naglog rasta cijena.

UN je više puta pozvao na nesmetan pristup pomoći, upozoravajući da ograničenja na prijelazima i u distribuciji posebno pogađaju najranjivije.

Rat s Iranom: regionalni učinak

U posljednjim mjesecima humanitarna situacija dodatno je pogoršana regionalnim napetostima povezanima s američko-izraelskim ratom protiv Irana, koji je započeo 28. veljače i trajao 40 dana, do dvotjednog primirja najavljenog 8. travnja.

Regionalna eskalacija poremetila je granične prijelaze i globalne opskrbne lance kroz privremena zatvaranja i smanjeni promet robe. Službeni izvori navode da je to utjecalo na provedbu odredbi primirja u Gazi, posebno u pogledu ulaska pomoći i kretanja.

Na humanitarnoj i logističkoj razini, u Gazu je ušlo samo 4.999 kamiona pomoći od planiranih 23.400 (21 posto), dok je samo 625 od planiranih 7.800 ljudi uspjelo prijeći granicu (8 posto).

Smanjeni dotok pomoći doveo je do rasta cijena hrane zbog ograničene ponude i većih troškova prijevoza, produbljujući nesigurnost većine stanovnika Gaze.

Tijekom rata s Iranom izraelski napadi na Gazu nisu prestali. Vladin ured za medije u Gazi zabilježio je 434 kršenja u tom razdoblju, s 104 poginula i 341 ozlijeđenim.

To ukazuje na slom provedbe sporazuma tijekom regionalne eskalacije i pokazuje kako vanjski sukobi i dalje utječu na stanje unutar Gaze.

Granični prijelazi: zaustavljena pomoć i liječenje

Nakon primirja, prijelaz Rafah postao je jedna od ključnih točaka prijepora, jer odredbe o njegovu otvaranju i slobodnijem kretanju nisu u potpunosti provedene.

Nakon djelomičnog otvaranja u veljači, promet je ostao strogo ograničen. Iako je sporazum predviđao pun humanitarni i komercijalni pristup te obnovu, operacije su bile ograničene i pod strogom kontrolom.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), samo nekoliko stotina pacijenata uspjelo je napustiti Gazu u prvim tjednima, dok više od 20.000 treba hitno liječenje izvan Pojasa.

Stope evakuacije daleko su ispod potrebnih, što znači da bi rješavanje postojećih potreba trajalo godinama. Rafah se tako pretvorio u strogo kontrolirani prijelaz, s medicinskim listama koje prolaze složene sigurnosne procedure, dok tisuće teško bolesnih čekaju.

Istodobno, ograničenja se odnose i na građevinske materijale, poput čelika i cementa, što ozbiljno usporava obnovu.

Isporuke pomoći dodatno su otežane inspekcijama i preusmjeravanjem između prijelaza, čime se smanjuje učinkovitost.

Rezultat je da su prijelazi, osobito Rafah, postali političko-sigurnosni mehanizam kontrole, umjesto vrata za provedbu primirja.

“Žuta linija”: učvršćivanje izraelske kontrole

Na terenu, izraelska vojska nije se povukla na prijeratne linije. Umjesto toga uspostavljena je tzv. “Žuta linija” kao granica razdvajanja.

Procjene pokazuju da Izrael zadržava učinkovitu kontrolu nad oko 50–55 posto Pojasa, uključujući velika područja Rafaha, Khan Younisa i sjeverne Gaze.

Ta linija nije jasno definirana granica, već promjenjiva tampon-zona, često nejasna na terenu, što stvara opasnost za civile koji se vraćaju svojim domovima ili zemlji.

To je povezano s brojnim smrtnim slučajevima: zabilježeno je najmanje 90 poginulih u kratkom razdoblju zbog približavanja toj liniji, uz stotine ozlijeđenih.

Izvješća također ukazuju na pojačanu upotrebu dronova za nadzor i napade, što dodatno ograničava kretanje civila.

“Žuta linija” tako postaje sigurnosna realnost koja učvršćuje vojnu kontrolu i stvara trajno rizično okruženje.

Što znači šest mjeseci primirja?

Prije šest mjeseci međunarodni akteri osigurali su primirje na papiru. No za ljude u Gazi to znači stanje “ni rata ni mira”.

Intenzitet nasilja je smanjen, ali napadi nisu prestali, a stvarna stabilizacija nije postignuta. Obnova nije započela, uvjeti života se jedva poboljšavaju, a više od dva milijuna ljudi i dalje živi u dubokoj neizvjesnosti.

Istodobno, globalna medijska pažnja preusmjerena je na sukob SAD-a, Izraela i Irana, dok se situacija u Gazi nije bitno promijenila.

Primirje zasad nije donijelo trajnu promjenu i ostaje bliže privremenom zatišju nego konačnom rješenju.